2+2 = 5 ?

Šef upita trojicu radnika na poslu da li je 2+2=5?
Prvi radnik odgovori: Da šefe, 2+2 je jednako 5!
Drugi radnik reče: Svakako šefe, 2+2 je jednako 5 ako toj sumi dodamo još 1!
Treći radnik odgovori: Ne šefe, to je greška. 2+2 je jednako 4!

Sutradan prva dvojica radnika ne viđoše trećeg na poslu. Raspitali su se za njega i saznali da je otpušten. To je začudilo šefovog zamjenika, pa je upitao šefa šta se desilo sa trećim radnikom?
Šef mu je odgovorio:
Prvi radnik je lažov i on zna da je lažov – takvi su traženi!
Drugi radnik je pametan, svjestan je toga, pa su i takvi traženi!
Treći radnik je iskren, on zna da je iskren – sa takvima je naporno raditi!

Zamjenik reče: I ja sam šefe čuo vaše pitanje, ali ga nisam u stanju rastumačiti! Na kraju – ko sam ja da tumačim riječi učenih ljudi?!
Na to mu šef odgovori: tako odgovara sorta ljudi koji su licemjeri, a oni su uvijek omiljeni i dragi.
Bt5p1i-XCc-AMb-T0g

26 komentara

  1. ne opterećujem se plaho time 😀 na blogu pišem/objavljujem ono što mene kao osobu dotiče ili zanima, bez posebnog potenciranja nekog višeg smisla ili veće namjere, nikad ni ne prelistam ono što napišem – zato sam valjda do sad i obrisao barem 3-4 bloga 😀

  2. ako misliš spremiti doktorat koristeći reference s bloga, to je onda tvoj problem a ne moj 😀 haha nekad kad budem pisao za časopis “Nature”, potrudit ću se onda oko tih footnota i ostalih stvari 😀 haha do tad, čitaj ili ne čitaj 😀

  3. ma ne mislim spremat doktorat, nego dosad svaki tvoj tekst koji mi se svidio nije bio tvoj, ali ću čitat pošto mi se sviđaju tovoja “vlastits mišljenja i osjećanja” 😀 haha

    ne znam šta mi je, opet sam nešto pasivno-agresivna, zanemarit mi posljednjih… svih šest komentara 😀

  4. Haha pa do sad su ti se svidjela 2 “moja” texta, odnosno 2 hikaje koje originalno u biti i nemaju svoga autora😂 to je ova prica prevedena sa arapskog, bez autora, i druga prica o politicaru u balonu, isto nepoznat autor😂 ironija je sto ono kad se namucim i napisem post od nekoliko strana, nikog ne zanima. S druge strane, kad usputno objavim sliku ili 3 reda neke price, halabuka se digne hahah doduse, to i jeste kapacitet bloga- ogranicen broj rijeci, da je lezerno i zabavno- sto kaze ona pjesma od “zabranjenog pusenja”- raja trazi veselo- ko ce slusat tudju muku haha😂 kad im i izneses argumentivano tu muku, dodju i popljuju te haha

    Helem-najbolje je sutit jasta,pred svakim ne pisat svasta😂 al svjedno, kad bih ja i sutio- neko bi se opet naljutio, rekli bi ovaj samo suti i provocira😛

  5. Nije, četiri su mi se tvoja teksta svidjela: jedan je bio Edinov Tuletov, drugi jeste bio priča iz života ashaba oko učešća u džihadu (samo, pssssst, ne spominjat džihad zbog radi djelovanja prikrivenog terorizma haha) i ova dva autorska rada bez autora…

    Ja, i da ne zaboravim, svidjela mi se jedna pjesma, tačnije spot iz te pjesme 😀

    ps I sviđa mi se ova tvoja zadnja rečenica iz komentara 😀

  6. prelistah cijeli svoj blog i ne nađoh ni jedan post o džihadu. jedini post koji se doticao teme džihada i uključuje ashabe, imao sam na nekom od prošlih blogova, mislim da je nosio naziv “kad ti zemlja postane tjesna” a ticao (ne)odlaska muslimana u bitku do koje uopće nije ni došlo.

    btw, ne znam šta su se ljudi nabrijali na mene ovih dana haha sjećanjm se da sam svojim prvi blog obrisao zbog “brabonjka” kojeg je ostavio u komentaru neki anonimus-gost. danas kad razmišljam o tome, uvijek se zasmijem 😀

    https://www.youtube.com/watch?v=LAxNk-L5hHE

  7. Nabrijali (su) smo se jer tvoja riječ ima neku težinu. Ne mogu govoriti u ime drugih (jer ne znam da li poopćavaš mene iz pristojnosti ili zaista misliš i na još nekog), ali, eto, ne mislim da bi bilo zgoreg potpisati nekoga, italikovati tudji tekst ili ga staviti pod navodnike – bilo kako, samo da se razlikuje od vlastitog. Izvinjenje sto je pakosno zvucalo, malo sam, zbog posla kojeg sam radila i koji jos uvijek, katkada radim, preosjetljiva na prisvajanje tudjih rijeci, iako shvatam objasnjenje. Nadam se da razumijes i oprastas ovaj neugodni ton i nacin koji sam upotrijebila.

  8. iskreno da ti kažem, nesuvilsa mi je cijela ova priča i ne mogu da se ne zapitam o stvarnim namjerama i mentalnom/duhovnom/emocionalnom stanju ljudi koji su na ovom blogu, krenuvši od blekija koji svakodnevno umišlja i ganja neke duhove i donkihotovske vjetrenjače, preko četništva, lovice i katrana pa do autorskih prava za 2 hikaje koje u stvari i nemaju autora (sigurno imaju ali je nepoznat, kad saznaš ko ih je napisao-javi, jer meni to nije toliko važno gdjice lektorice, blog pišem kao vid vlastitog pražnjenja). zatim tu je priča o nepostojećem tekstu o džihadu (sad bih ja trebao pokrenuti linč zbog potvore ili tražiti svoje pravo?) i neki sporni tekst za koji i ne znam da ima, ako ima. da sam svaki put podnio tužbu protiv onih koji su mene ovdje tužakali, do sad bih sigurno bio bogat čovjek.

    baška je priča tvoje indirektno uvrštavanje među plagijate moj post sa spotom od zabranjenog pušenja, koji sam isjekao jer sam taj isječeni dio smatrao eto odgovarajućim za opis trenutne situacije, emotivnog stanja itd – možda ti imaš potrebu da nazoveš “zabranjeno pušenje” i pitaš možeš li postaviti tu pjesmu na blog, ali ja nemam tu potrebu, jer ne pišem ovdje nikakav doktorat.

    ovaj blogger izgleda je postao sve, osim neko normalno okruženje. ljudi često imaju problem u životu jer nisu u stanju da razdvoje posao i vlastiti privatni život – you should seriously think abt that.

    p.s

    izgleda ovdje samo moja riječ (treba da) ima neku težinu, svi ostali mogu brabonjati šta hoće, prozvati koga hoće i onda kad te isproziva(ju) dobiješ u privat poruku: “ŠUTI, KA'E TAJ I TAJ JE LUD, PUSTI GA NEK’ TE PROZIVA I NEK PIŠE ŠTA HOĆE” haha:D

  9. Inace okrecem na humor da bih izbjegnula tenzije – i svoje, i tudje.

    Ovo u vezi sa autorskim pravima se odnosilo na jedan davnasnji tekst koji je napisao Edin Tule, a koji je bio objavljen na tvom (obrisanom) blogu nepotpisan. Ne ulazeci u motivaciju zbog cega ljudi objavljuju tudje tekstove kao vlastite, tad sam pocela da citam tvoj blog sa tog aspekta i to je to. Ne mislim da je eticno sa stanovista djela, u namjeru ne ulazim – sam si ju objasnio i prihvatam objasnjenje. Ali, otada “tvoje” tekstove uzimam sa rezervom – dakle, na blogu blogu sam radi postova i, jednostavno, volim da znam da li je neko autor ili ne. Nastranu sto je to i zakonski regulirano, iako ne bih ovom prilikom vazila o krsenju autorskih prava.

    Sto se tice pola ovog pobrojanog… mozda je najbolje da se izvinim i kazem i ja sam luda i nepismena, halali na neuracunjivosti, ali necu.

    Reci cu ti sljedece: ja cu razmisliti o ovome sto si ti napisao, a ti (ako zelis) razmisli o ovome o cemu ja pisem. Ako ne, moja greska u svakom slucaju.

  10. do sad sam obrisao barem 3 bloga (kako je krenulo, vjerovatno ću i ovaj 😀 u stvari u dogledno vrijeme definitivno hoću, jer okruženje je ovdje postalo toksično k'o vazduh u sarajevu) tako da ako je bilo, ne sjećam se. znam da sam objavio jednom priču, nije bila pod navodnicima, ali je bila jasno potpisana.međutim, u komentarima sam stekao dojam da taj potpis niko nije ni gledao. takođe, sporni text o džihadu (“kad ti zemlja postane tijesna”), uz upotrebu sire, originalno je bio moj.

    ne tražim od bilo koga ovdje potvrdu da je lud, ali isto tako ne smatram da je u redu mene etiketirati svim mogućim etiketama,a onda to pravdati nečijom ludošću.

    u svakom slučaju, ponuda ti je fair play, čim nije završila četništvom haha

  11. Ne samo da sam nepismena i luda (po potrebi), nego sam, malo ‘vako i za*ebana da prostiš pa sam potegla ovo pitanje donekle i što sam u minulom vremenu bila svjedok ovih gore navedenih stvari, ali tad nikako nisam imala vremena da reagiram (a nije ni da me se direktno ticalo), ali, budući da sam dobila i ja privatnu poruku o dešavanjima na blogu, za nekog ko te stvari gleda sa strane, malo mi žao da ostane tako

    prvo, blog ovaj volim (lud – ne lud, ima svoju vrijednost – i duhovnu, i psihološku, i emocionalnu, i kreativnu… baš zato što je autentičan i zato što svako može da brabonja šta hoće: ovdje je ljudska priroda na “izvol'te” i u tom smislu, za onog koji zna da čita, je edukativan na svim nivoima)

    nego, da se vratim u kontekst: pokajala sam se i što sam javno ovo prokomenirala na način na koji jesam (trebalo je tad poslati privatnu poruku i pitati za taj tekst, a ne sto godina nakon toga, jer eto, tebi nije bitno, meni jeste – ovaj dio odgovornosti preuzimam na sebe i izvinila sam se zbog toga)

    a štose tiče tog teksta i spota za pjesmu (nisam čak ni mislila da taj spot, nego na onaj od Al'dina jer volim aniirane spotove), a humor je trebao biti u tome što volim tvoje tekstove, ali se uspostavilo da nijedan koji ja volim nije bio tvoj (trebala biti šala, a ne kritika, ali kao sam upotrijebila onaj ružni ton zbog plagirizma, ne mogu te kriviti što si tako shvatio – inače ima taj problem da me alo ljudi konta, morat ću poraditi i na tome)

    što se tiče etiketiranja tebe, ne mislim ni ja da je to u redu (ali da ljudi maloviše komuniciraju, a ne odmah jedni druge etiketiraju ludacima, možda bi i riješili nesporazume, umišljaje i konflikte) – upravo demonstriram ovom prepiskom kako se to radi

    meni ovo sa četništvom smiješno, mada mislim da nije STRAŠNO izvinit se kad savjest proradi (ja ću, kako sam krenula, izvinjavat se do kraja života – pa, ili ću se umoriti i prestat praviti verbalne p*zdarije ili trpiti neprijatnost iščekivanja hoće li mi ili neće biti oprošteno, no… hoću reći, nemojmo ljudima suditi na prvu i prebrzo donositi zaključke u koje nismo sto-posto sigurni, a čak i da jesmo, nije cilj nekoga etiketirati, već razumjeti (ja sam imala tu sreću da budem i luda i normmalna, i četnik i ne-četnik, i terorista i ne-terorista, i gay, i ne-gay… a ostaje pitanje šta sam, od toga, STVARNO bila

    i da, hvala za razgovor 🙂

  12. ima jedna izreka koja kaže “kasno marko na kosovo stiže” – u ovom slučaju, marko kasni barem 2-3 godine, tako da potezanje ovog pitanja sada je u najmanju ruku bilo neumjesno – argumentovanije sam ja mogao tužiti tebe (i ispasti kako ti kažeš “zae….”), nego ti mene, koja si se nakon te 2-3 godine, pojavila bukvalno ko grom iz vedra neba i to sa praznom havom u ruci (ovo govorim sad onako jaranski, bez tenzija, da ne protumačiš pogrešno) 😀

    poenta je što ovdje niko i ne komunicira, nego skaču jedni drugima za vratove, u komentarima pišu jedno, u privatne poruke drugo,a to se zove licemjerje. osim toga, neću reći svi, ali većina onih koji su mene etiketirali, imaju dijagnozu, a tu dijagnozu im nisam ja dao, nego neko ko je nadležan za te stvari. sa svakim ovdje jednostavno ne možeš komunicirati, zato što on/ona nije sposoban za to, baš zbog spomenute dijagnoze, dok s druge strane, ta ista dijagnoza nije smetnja da tebe neargumentovano prozove. mređutim, ima Sud za one s dijagnozom i one bez dijagnoze 😀

  13. Ova “tvoja” hikaja me potsjeti na jednu drugu, moguće i istinitu, ali u svakom slučaju, nekako u ovom trenutku rezonantnu.
    Priča kaže bio jednom neki hodža koji je govorio istinu! Baš tako! I džematlije se bunile, hoće ga zamijeniti, jer nisu ga mogli podnositi. Stvar je došla dotle da su otišli kod muftije i tražili da ga on ‘makne. Muftija im reče: Ne mogu ja tek tako mijenjati hodže, moram imati neki razlog. Recite mi šta je vaš razlog?! Oni ko is topa odgovoriše: Govori istinu! Muftija se osmjehnu, pa će: To nije dovoljan razlog, nego, čak, naprotiv. Za takvog hodžu se trebati boriti da ga imate.
    I tako, džematlije pokunjeno krenu prema vratima, ali prije nego što odoše muftij im reće: Poručite mu, ipak, nek svrati malo do mene.
    Drugi dan hodža ti se pojavi kod muftije, i samo što je ušao nazva mu selam: Esselamu alejkum, ćoro!
    A muftija će ti: Otpušten si!

  14. Ako se “troši” na banalne stvari i ako je okrenuta da iz cjeline vadi isključivo manje dobre i manjkave stvari i isto obrađuje, posebno ovo drugo, takva istina je ohola i samoljubiva. Pitati onog/mene koji (je) to radi(o), ako hoće pošteno reći.
    Odlična poučna priča Teoretičaru.

  15. Teoretičaru, nekako intuitivno osjećam da je ta hikaja autobiografska 😀 izgleda da je jedan od mogućih zaključaka „moje“ i „tvoje“ hikaje: nikad ne reci istinu muftiji/vladaru/nadređenom u lice, u suprotnom ćeš dobiti otkaz, bez obzira što se taj čin smatra džihadom.

    Ima momenata kada mi baš zatreba ova „Cerićeva ograda“:

    https://www.youtube.com/watch?v=JJLvtrrmFYc

    Šalu na stranu, imam osjećaj da se ono što ja napišem stavlja pod veliko uvećanje mikroskopa sa imerzijom, dok se preko onog što drugi trenutno pišu ili napišu, posipaju kamioni betona, kako se ne bi pogušili u vlastitom smradu. Zbog toga mi je draže raditi sa prirodnm đubrivom (da ne kažem balegom) nego sa ljudima 😀

    imajući sve to u vidu, uopće me ne čudi što su neki poslanici bježali od svog naroda. Nedavno je npr nekog xy hodže žena optužena za preljubu. Je li bilo preljube ili nije, to me ne zanima i nije moje da to dokazujem. uglavnom, nakon razvoda, hodža je kroz 7 dana dobio otkaz i degradiran je od strane džemata (okoline) do te mjere, da je ispao gori od žene.

    „argumenti“ protiv hodže bili su aljkavost, nemarnost,nemirna djeca, neuredno dvorište i kroz takve „argumente“, hodža je sataniziran i izjednačen ili prevazišao nivo nekog ko je (možda) počinio blud – eto, to se zove „dobronamjernost“ džemata i ljudi oko tebe, bez obzira da li govorili o virtualnom ili realnom svijetu 😀

    kad se već razbacujemo hikajama, da navedem i ja još jednu : neki čovjek tražio od Boga da mu se primi svaka dova, pa mu Bog preko meleka poručio da će mu svaka dova biti primljena, pod uslovom da što god zatraži, komšija to isto dobije duplo. Na početku su dove tog čovjeka bile „Bože, daj mi jednu kuću, daj mi jedno auto itd“, a komšija je sve to dobivao duplo.

    Završna dova tog čovjeka bila je: „Dragi Bože, molim Te oduzmi mi jedno oko“ 😀

    Bez obzira koliko bilo dobrih/loših ljudi, ova dova „Dragi Bože, molim Te oduzmi mi jedno oko“ je pravi odraz emocionalnog stanja i tipična „dova“ naroda balkana.

    Vasionka, istina je da te istina može „sagoreti“ kroz različite forme sitničarenje, ali ne smtaram da je istina roba koja se „troši“, samo je važan način prihvatanja i još važniji način plasiranja iste.

Komentariši